Stanivuković povodom Dana oslobođenja Banjaluke od fašizma kaže da se u ovom danu ogledaju Kosovske bitke. I u pravu je Draško! Kao što su Srbi izgubili na Kosovu, tako je i Banjaluka danas izgubila od fašista Jer ako se

Doktore Mraoviću, zamislite da se neko igra kostima vaših najmilijih. Da ih prenosi iz ruke u ruku kao da su školski rekviziti, da ih razmješta po prostorijama kao da su nekakav dekor, da ih sklanja u vitrinu, pa u špajz, pa ih na kraju zabetonira u fontanu, kao što ste vi to uradili?

Patrijarh Porfirije kaže da obrazovanje srpskog naroda nosi pečat Svetog Save. O, kako je prokleto u pravu! Jer kada se za temelj obrazovanja uzme mitska figura koja nikad nikoga nije opismenila, a ne empirijska praksa, onda dobijete sistem u kojem diploma vrijedi manje od blagoslova

Ne tako davno Milorad Dodik, dijete Kozare, je imao negativan odnos prema četnicima i njihovoj suradnji s ustašama. (Poslije je zapjevao da Kusturicom neke druge pjesme) youtu.be/pA6fPtyrL9U?...

Automatsko oružje reskim urlicima razbija olovsku noć. Nema upozorenja, nema riječi. Samo paljba. Rafalna, hladna, precizna. Sto četrdeset tri četnička metka probijaju lim, staklo i onda ljudsko tijelo. Sto četrdeset tri prostrijelne rupe ostaju na automobilu kao brutalno svjedočanstvo svireposti

Zašto četnici nisu oslobodili Jasenovac, Vučiću? Gdje su bili? Bili s u kolaboraciji sa okupatorom. U sporazumima sa Italijanima. U taktičkim aranžmanima sa Nijemcima. U zajedničkim ustaškim operacijama protiv partizana. U masakrima nad civilima koje su smatrali “nepoželjnima”.

Većina u Srbiji ne čeka i ne želi Evropu. Većina traži izgovor. „Nije još vreme“, „nije trenutak“, „nije zgodno“ - to su parole iza kojih se krije strah od promjene i odbijanje lične odgovornosti. Srbija možda i ne voli Vučića, složićemo se. Previše je tu zamora, gorčine, prezasićenja.

Milorade, put za Srbiju ti je otvoren. Ujedinjujte se tamo jedni s drugima koliko hoćete. Gradite političke saveze, crtajte mape, igrajte se, sanjajte snove. Ali cjelovita Bosna i Hercegovina ostaje ovdje i gdje jeste. Svaki pokušaj da se iz nje iznese i najmanji njen dio

Kkkk🎯

Ne znam jeste li čuli, vlast u RS-u hoće zakonski da dozvoli negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca?! Varvarski je to projekt stvaranja paralelnog univerzuma u kojem zločinac Mladić postaje heroj, a Srebrenica "mit".

Nije pravo pitanje da li će Srbija nekada ući u Evropsku uniju. Pitanje je koja će Srbija preživjeti: ona koja razumije svijet ili ona koja ga negira; ona koja gradi ili ona koja se brani od nepostojećih neprijatelja; ona koja vidi Brisel kao prostor pravila ili ona koja u Moskvi

I dok Vučić najavljuje dronove, “lutajuću municiju” i robotizaciju vojske, Dodik već preuzima narativ o opasnosti koja prijeti “srpskom narodu u cjelini” etiketriajući Bošnjake i Hrvate kao opasnost u BiH. Taj jezik nikada nije bezazlen.

Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine! Sarajevo je i po članu 9 Ustava Republike Srpske, glavni grad i tog entiteta. Bez prefiksa, bez dodataka, bez etničkih etiketa. Samo Sarajevo. I nema te budalaste vremenske prognoze na RTRS-u koja može izbrisati ovu istinu.

Redžovići kao Titani izlaze pred sve nas i podsjećaju na trenutak kada je stric Miluna Ivanovića spasio oca Amira Redžovića. Podsjećaju na kumstvo koje traje gotovo cijeli jedan vijek. Podsjećaju na zajedničku borbu protiv fašizma, na dane kada su ljudi znali da je sloboda zajednička

Francuski filozof je, naime, tvrdio da simulacija zamjenjuje stvarnost. Danas se vidi da simulacija ne samo da zamjenjuje stvarnost nego je i proizvodi. Ona (simulacija) stvara uslove u kojima stvarnost postaje sekundarna reakcija na hiperrealni impuls. Trump to radi na dnevnoj bazi.

Umesto novogodišnje jelke u studiju, suvoparna vest o rezultatima mađarskih izbora (pravo novinarstvo ne drži ničiju stranu, hehe) uz konstataciju da je Vučić izgubio saveznika. Ni reč o tome da su Rusi nešto izgubili.

Kako objasniti studentima historiju devedesetih ako ih učite da je srpska nacija svetinja, a zločin i genocid tek "odbrana"? Kako govoriti o etici ako je nacionalni politički interes iznad svake moralne norme? Kako predavati filozofiju ako je dogma unaprijed zadana? Nikako!

Orbanov poraz nije samo mađarska priča. To je politički zemljotres koji se osjeća od Budimpešte do Banjaluke. To je pucanje jednog narativa koji je godinama hranio balkanske autokrate: da je demokratija slaba, da su institucije prepreka, da narod traži vođu, a ne sistem.

Kad čovjek kaže da ne može srcem navijati za Bosnu i Hercegovinu, da njegovi ovdje žive 300 godina a i dalje navija za Srbiju, dok želi da bude predsjednik BiH, onda to nije gaf. To je dijagnoza. Jer država nije švedski sto pa da uzimaš šta voliš, a ostalo guraš pod tepih.

Igor Dodik ne dolazi kao političar izgrađen kroz institucije jer to nije. Ne dolazi kao kadar koji je prošao stranačku hijerarhiju jer nije ni to. Dolazi kao sin svoga oca. Kao produžena Miloradova ruka. Kao garant kontinuiteta jednog sistema koji nikada i nije bio stranka u klasičnom smislu,

Vraneš je tek epigonska, oponašajuća figura svih onih isfrustriranih neočetnika i srednjaša koji bi malo identitetski da srbuju po Crnoj Gori, svih onih sakriveni iza trobojki i izmišljenih patoloških ugroženosti, iza kvaziproblema koji služe kao dimna zavjesa za jednu mnogo ozbiljniju stvar.

Sto hiljada do dvjesta hiljada dolara za pojavljivanje uživo. Pedeset do sto hiljada za online varijantu. Realno, pola sbijanske estrade skuplje je od Trumpa Juniora. Dajte Cecu, dajte Karleušu, dajte Lukasa, dajte bilo kog turbo-folk aristokratu i cifra ode gore u nebo.

Koliko će nas koštati Trumpov dolazak u Banjaluku? Kao svetog Petra kajgana. Koštaće nas politički, jer će Dodik opet ojačati. Koštaće nas ekonomski, jer će se nuditi državni resursi. Koštaće nas institucionalno, jer će se još jednom pokazati da sistem ne postoji.

Održan je dugo najavljivani sastanak “opozicije” u RS-u. Ovo “opozicije” ide pod debele navodnike jer ona kao takva ne postoji. Riječ je o grupama egoističnih pojedinaca koji bi u razmaženoj želji izigravali male Nerone, a suštinski su Dodikove jeftine imitacije.

Ako prestane dominacija nedavača, nema-predavača i neškopača, krstača, kandila, Isusovih loknica, ruskih advokata i analitičara, i generalno svakog drugog ulizivanja seoskim bradama konfabulacijama o 3.000 žrtava NATO-a, ja zadovoljan. vreme.com/vesti/brent-...

Koncept videti SNS i ne videti ništa drugo je dominantan.

A sad izgovorite to srebreničkoj majci.: 'Vaše dijete je ubijeno u genocidu. Njegove kosti su završile u dvorištu jednog čovjeka. Taj čovjek je priznao da ih je koristio. Ali, znate, prošlo je isuviše vremena. Ne možemo tu ništa. Zastarjelost'. Suludo!???"

Umjesto otpora, dobili smo amplifikaciju vlasti. Državni univerzitet „Sveti Sava" je samo formalizacija onoga što već postoji u praksi. Srbija ne klizi u Srednji vijek. Srbija tamo odlučno i združeno korača.

I upravo u toj slici, u tom spoju prošlosti i sadašnjosti, nalazi se odgovor -Bosnu i Hercegovinu na Mundijal nije odveo samo jedan igrač. Odvela ju je i istorija i jedan narod koji je odbio da nestane.

Na koncu, svi oni koji se busaju u srpska prsa, koji svakodnevno crtaju granice tamo gdje ih nema, koji izmišljaju podjele po nalogu Dodika, gledali su sinoć svog idola Novaka Đokovića, najboljeg tenisera svijeta, kako skače, navija za BiH i grli svoje domaćine u Zenici. Neka im to bude putokaz.

Ne dižem pogled visoko. Sramota je. Tek do pola ekrana. Preko toga vidim kako Bajraktarević uzima zalet prema Donnarummi. Momci na sredini terena zagrljeni, kao jedan! I tada, tih par stotinki prije pogotka, znao sam. Idemo na Mundijal! To zajedništvo, ta sloga, taj zajednički udisaj i izdisaj

Kad se Draško Stanivuković ponaša bahato pred hrvatskim carinicima, odbija pregled i onda izjavljuje da je zadržan jer je Srbin, kad na to sve Milorad Dodik, kao gazda manjeg bh. entiteta, kaže: "Ako se ovo nastavi, tražiću recipročne mjere" – bilo je samo itanje dana…

“Da je neki drugi dio države tri dana bez struje, vode, telekomunikacija, iz Krajine bi davno išli spasioci, skiperi, kamioni i kombiji sa hranom i svim mogućim potrepštinama. A nas, ni na vijestima nema”, napisa s pravom Azra.

Ne smeta Vukanoviću boja dresova. Smeta mu sjećanje. Jer bijela podloga na dresovima naših Zmajeva zaista podsjeća na ljiljane. I treba da podsjeća! Treba da podsjeća na 22. maj 1992. godine, kada se ispred zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku zavijorila zastava Republike Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina je najslabija karika ne zato što je nečija neposredna meta, nego zato što nema jasnu strategiju. Dok se region naoružava i vojno povezuje, BiH stoji u mjestu, zarobljena u unutrašnjim sporovima i prošlosti. Problem nije u tuđem vojnom jačanju, nego u našoj zapuštenosti

Ratnom huškaču Koviću ne treba zabraniti samo ulazak u Hrvatsku. To je već urađeno. Koviću treba zabraniti ulazak u matičnu Srbiju. Da, dobro ste pročitali. Jer ako Srbija želi da bude normalna država, mora početi čistiti vlastito dvorište.

Stanivuković kaže da je bio o pritvoru na hrvatskoj granici jer je 'Srbin i pravoslavac'. Ma ko bi to rekao, ko bi se tome nadao? A ja sam mislio da je to zato što je odbio kontrolu na graničnom prelazu. I kako, Draško, putuju drugi Srbi i nemaju problema?

Jesu li Pljevlja i Herceg Novi odista u Crnoj Gori? Jer ako jesu, onda je 21. maj njihov podrazumijevajući praznik. Ako nisu, onda neka neko napokon kaže gdje su? Jer u Šumadiji nisu. Nisu ni u RS-u. Dobro, možda bi čelnici opština voljeli da jesu, ali nisu.

Dok politička selfi delegacija BiH u USA predstavlja Sarajevsku hagadu kao civilizacijsko čudo, njeni stvarni čuvari, ljudi iz Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine kažu da ih niko ništa i ne pita! Savršena metafora za TikTok državu u kojoj je važnije ko će stati pred kameru u Washingtonu...

Ako nekome smeta Hamdija Ćemerlić, šta mu onda tačno odgovara? Ulica po koljaču i ratnom zločincu? Trg po rušitelju? Hamdija ječovjek koji je spajao evropsko obrazovanje, bošnjačku samosvijest, sekularnu političku racionalnost i duboko razumijevanje društva u kojem živi.

Bosna i Hercegovina nije nestala ni kad su je četnički tenkovi pokušali izbrisati. Nije nestala ni kad su je granate HVO-a cijepale. Nije nestala ni kad su ljudi pod snajperima ubijani zbog identiteta.

Ne možete od onih koji čuvaju i kriju Đurišićev četnički spomenik očekivati da će podići spomenik partizanskoj heroini Joki Baletić. Jednostavno ne ide. Kao rođak Marije Bursać, opominjem! Jer ako se danas može zaboraviti crnogorska heroina Joka Baletić, sutra se može zaboraviti bilo ko.

Ova deklaracija je važna ne zato što će sama riješiti problem. Neće. Ne zato što je savršena. Nije. Ne zato što su svi potpisnici idealni glasnici. Nisu. Važna je zato što je konačno postavila stvari na pravo mjesto. Rekla je da islamofobija nije izmišljotina.

Nesretni Bodiroga kaže da Bitka na Sutjeci nije postojala. Pa da, pola mojih Bursaća sa preko 7000 partizanskih drugova nikad nije ostavilo svoje kosti na Zelengori. Moj djed Čedo nikad nije dobio metak u nogu u borbi protv Princ Eugen divizije. Sve je to izmišljotina kako tvrdi Bodiroga.

Akademik Teodorović može biti bilo šta. Može biti Srbin, može biti Mustafa, može biti Dušan. Može misliti, sumnjati, kritikovati. To mu je posao, a određenje-građanin svijeta. Ali Dodik? On ne može biti akademik. Ne može biti mislilac. Ne može biti slobodan čovjek u ideji.

Državno tužilaštvo u Ljubljani podiglo je optužni prijedlog protiv patrijarha Porfirija zbog sumnje na zlostavljanje na radu nad bivšim sveštenikom Željkom Lubardom. Lubarda tvrdi da je godinama bio izložen pritiscima, mobingu, progonu.

Pitanje je jednostavno: gdje su četnici u Rezoluciji RS-a o osudi fašističkih režima? Nema ih! A nema ih zato što se priprema rehabilitacija ovog kvislinškog pokreta. U Srbiji se to već dogodilo. A društvo koje ne može osuditi vlastiti fašizam, osuđeno je da ga ponavlja i to se desilo i ‘92 i ‘95..

Da se ne lažemo više, Srbe iz Sarajeva nisu protjerale komšije Sarajlije, niti vlasti Federacije BiH. Protjeralo ih je prije tri decenije njihovo vlastito političko rukovodstvo sa Pala. Svaki Srbin koji je želio ostati proglašavan je izdajnikom. Etiketiran je kao "Alijin Srbin".